Žigovi su naši tragovi
Planinarskim stazama
Brojač posjeta
162811
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Anketa
Koji je ljepši vidikovac












Blog
subota, srpanj 9, 2011
Kozjak mi je ostao u sjećanju po kiši i nikakvom vidiku, ali i po laganom obilasku. Mokri do kože unatoč kabanicama spasili smo se tada u kući na Alanu. Trebalo je ponoviti istu turu po "normalnom" vremenu i uživati u vidicima, kao što se s okolnih vrhova divimo Kozjaku. Ljetna vrućina nas je ustvari natjerala da to i ostvarimo.



Lugarnice više nema, ime je ostalo



U krateru Kozjaka



Malo po stijenama



Završni uspon



Veliki Kozjak 1629 mnv

Od bivše lugarnice do vrha, stazom kroz šumu po hladovini, za 1:20 dolazimo na vrh. Usput smo zveckali lončićima, pjevali, dozivali se, ne bi li otjerali stanovnike. U dnevniku u kući Alan upisali su se planinari, kojima se ukazao medvjed u jedan u noći. Nismo ih sreli jer su ti "noćni" planinari nastavili Premužićevom stazom na jug, a nismo sreli ni medvjeda.



Vidik na jugoistok

Doživljaj na vrhu Velikog Kozjaka je razlog našeg planinarenja. Bijela stijena izranja iz tamnozelene šume i vidi se od Zavižana na sjeveru do Bačić kuka na jugu. Sad smo mi u toj poziciji da promatramo sve te vrhove, pogotovo one u blizini, Rožanski vrh, Seravski, Goli, Vratarski kuk, Golubić, Kuk, Veliki Rajinac, Goljak i livadu Lubenovca. Po oblačnom i kišnom vremenu svejedno je gdje se nalaziš. Možeš se jedino pohvaliti da si bio. Šta si vidio? Kako izgleda vrh? Planinarenje nije hodanje zbog hodanja.



Kozjak sa staze za Obli kuk



Krajačev, Vratarski, Golubić, Kuk i Lubenovac dole u sredini

 



Obli kuk 1501 mnv



Veliki Kozjak s Oblog kuka

 Povratak je obavezno preko Oblog kuka. To bi bio planinarski grijeh, biti na Kozjaku, a ne obići Obli kuk. Najbliži vrh s kojeg je prekrasan vidik na stijenu Kozjaka. Za manje od sata bili smo na stijeni, koja je 120 metara niža. Staza preko vrha nastavlja prema šumskoj cesti i lugarnici, kod koje smo ostavili auto.



Putokaz na sedlu



Livada pod Kitom

Zečjak je bio naš slijedeći cilj. Krenuli smo od prijevoja Veliki Alan. Kroz bukovu šumu do livada oko Kite, laganom stazom dolazimo do raskršća. U povratku ćemo na Kitu. Tri vrha su ispred nas. Dva moramo obići bočno, jednoga lijevom stranom, drugog desnom, malo gore do 1600, malo dole na 1550, a na kraju livadom na sam vrh. Zečjak sa 1622 metra je ipak drugi po visini na srednjem Velebitu, iako Šatorina ima istu visinu. Milimetri su u pitanju.



Goljak i Veliki Kozjak sa Zečjaka



Seravski vrh sa Zečjaka



Mišnjak sa Zečjaka 

More! Trajekti voze između Mišnjaka i Jablanca. Osoršćica zapadno, Šatorina južno i "naš" Kozjak sjeveroistočno su orjentiri. Na kamenu s natpisom, kod kojeg se slikamo, neki pušač je ostavio kutiju cigareta i upaljač. Zaključili smo da je izabrao trenutak i mjesto za odvikavanje. Sunce je zagrijalo. Vruće je čak i na ovoj visini i uz lagani povjetarac. Kojim putem se vratiti? Varijanta spuštanjem do Premužićeve staze, padinom Buljme, rubom livade Mirovo, do spomenika i cestom ili istim putem natrag do auta. Tabananje cestom oko sat vremena nije nam se sviđalo pa smo se odlučili za ovu drugu.

 

Napuštamo Zečjak



Povratak istim putem



Početak staze za Štirovaču na Velikom Alanu


Kod raskršća za Kitu navijam za skretanje u desno. Za pet minuta bi bili na vrhu, ali ne slušaju. Od drugog djela ekipe nisam ni očekivao, ali od moje planinarke da ide na Kitu. Kod doma na Mrkvištu, u hladovini, uz hladni radler, s dežurnim domarima ogovaramo ovo vruće ljeto.



Pisani kamen

Vraćamo se doma preko Krasna i Oltara, a došli smo Jadranskom magistralom i remek djelom cestogradnje od Jablanca na Alan. Jednoglasno smo za ovu drugu varijantu kao bržu i ljepšu..

drifter_i @ 17:36 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 16, 2006
Ovaj dnevnik nije bedeker, ali neki njegovi dijelovi se mogu koristiti kao vodič. Sve ostalo je subjektivni doživljaj s izleta i ne snosim nikakve pohvale.
Več duže vrijeme razmišljam o planinarskoj kući “Alan”, pogotovo nakon što sam doživio Štirovaču, Šatorinu i dio Srednjeg Velebita. Pohod s kopnene strane je bio zavodljiv i trebalo je to obogatiti s morske strane. Prikupljanje informacija je bilo brzo i očito uspješno. Mora se priznati da nas je i teško podnošljiva vrućina potjerala u te visine. Pokret je planiran za petak popodne, dolazak na Alan oko 20 sati i uživanje u zalazu. Na obaveznom vaganju prije izleta imao sam 69. Nisam mogao odoljeti i krenuli smo ranije, bez obzira na 32C i nemoguće uvjete za vožnju. Za 2 sata stižemo na raskršće za Štirovaču, na Jadranskoj magistrali kod Jablanca. Uspon od pola sata po uskoj i asfaltiranoj glisti do ispod “malog” Alana i 1,5 kilometra lošeg makadama do planinarske kuće. Neslužbeni izvori šuškaju o asfaltiranju do Štirovače za iduće ljeto. 



U 18:05 potvrdio sam rezervaciju i dobio informaciju za vidikovac na kojemu ćemo čekati zalaz. Trenutno dežurni planinari, Ljilja i Ante s 24-godišnjim stažom na Velebitu, inače profesori u civilu, od domorodaca zvani “ludi profesori”, pokazali su nam sve znamenitosti kuće i okoline. WC nas se najviše dojmio, nema ga takvog. 



Buljma, ružnog li imena, udaljena pol ure, sa svojih 1451 mnm idealan je vidikovac, a burin puše, trajekti voze za Mišnjak, sunce pada. Oblačimo se, tražimo zavjetrinu, snimamo faze, već zbog ovoga je trebalo doći. 
U kući nema struje, radija, televizije, ali ima planinarskih priča uz “vopi” sa ili bez. Par iz Siska se izmjenjuje s profesorom, a imamo i mi nešto dodati. Sve tako do 23:00, kad smo se sjetili da ne poštujemo kućni red, ali zato i jest tu. Ulazim u vreću kao u škartoc. Vrtio sam se, ne znam koliko puta, tako da se u jutro nisam mogao iskobeljati, nikako otvoriti patent. 



U 8 sati temperatura je 12C. U 9 pokret. Ruta je prijevoj Veliki Alan, Kita, Zečjak i natrag Premužićevom stazom kraj Bilenskog Mirova. Do prijevoja je bijela cesta, koja nastavlja za Štirovaču. Slikamo Ljubin grob i kratko se prisjećamo tužne priče. Kroz bukovu šumu dolazimo do Kite na 1573 mnm. Bukva se medi, a mušice kvare fotografu kadar. Kako vjetar puhne, tako ih nosi u rojevima. Dolje cesta vijuga po rubu livade Bilenski Padež, a u daljini Rožanski kukovi, Veliki Kozjak i južnije Šatorina. Montiram stativ. Ne štedimo memoriju foto aparata. Idemo dalje osvježeni i bogatiji. Taj dio do Zečjaka nije šetnja. Izmjenjuju se bukova šuma, smreke, stijene, hrptovi, ali i krasni vidici. Marke su svuda, nema lutanja. Od dva vrha ne znamo koji je onaj pravi, ali dilemu razbija zadnja dionica. Zečjak na 1622 mnm, drugi vrh Srednjeg Velebita je pod nama. Žig HPS-a otiskujemo u dnevnik, ponovo razvlačim stativ i novih 15 snimaka za uspomenu i za ovjeru. Vidi se Zrće, Osoršćica i sve do Učke. Ispod nas Gornja Branjevina odvojena nizom vrhova od 800 i 900 metara. Kratki rezime u povratku kroz bukovu šumu. Dionica je za pet, šarolika, čak nije ni naporna, a vidici za pamćenje i nove planinarske priče. Savjetovali su nam obratan pravac, ali nismo požalili tvrdoglavost. 

Bilensko Mirovo

Saznajemo da se gljiva koju smo vidjeli i uslikali zove škriplin i da je jestiva dok je mlada i lomljiva, može na roštilju, na gulaš ili pohana, ovisno o ukusima. Spuštamo se na Premužićevu stazu, a njome trče neki momci. Gužva ispred kuće, jer je tu kontrolna točka. Dolaze od Baških Oštarija i nastavljaju prema Zavižanu, druga kontrolna točka, i dalje za Senj. Ovu dionicu su prvi prošli za 3:30, a na putokazu piše 12 sati! Nismo se hvalili svojom turom od 5:30, jer obično treba 2:30. Jedva sam dočekao gozbu, pohano i pomidor. Kratak odmor i planiranje, vratiti se ili ostati - pitanje je sad. Plan je ispunjen, ali želje nisu. Odlučili smo se za još jednu noć. Putovat ćemo ujutro, kad je hladnije, a sad idemo na Alančić. Za samo sat vremena na 1611 mnm. Natjecatelji još stižu, saznajemo da ih je 80-tak, ima i planinarkinja ili planinarica, svejedno, žene su za divljenje. Na Alančiću osuli i gromača koja štiti od bure. Kako tek tuče prava, kad je cesta zatvorena, ovo sad je takva da se ne može stajati, a teško je i snimati. Vidik nije iznevjerio. U Rabu vidim tri zvonika, trebala bi biti četiri. Luka Mišnjak je dolje i još puno otoka, Pleševica i Gornja Branjevina južno, prema sjeveru Veliki Zavižan između bližeg Rožanskog vrha i Golog vrha, istočno Rožanski kukovi i Veliki Kozjak. Akumuliramo hladnoću. Kako će nam biti sutra na povratku? Spavam kao bebica. Ustajanje u 7:00, podgrijana kavica još iz Rijeke, kratka ćakula i doviđenja društvu, očitavanje temperature od 100C u 8 sati i pokret. Puno je pitanja još ostalo. Sve je proletjelo prebrzo. Obećali smo doći opet. Visinsku razliku od tisuću metara i temperaturnu od preko 15C izdržali smo iznenađujuće dobro. U 10:00 smo u Novom na trgu Vinodolskog zakonika željni kave. Da li da pišem o muzeju koji smo obišli, o izložbi sakralne umjetnosti u crkvici Svete Trojice? Ipak, to ne spada u planinarenje. Otvorit ću jedan drugi ili treći dnevnik. Zašto smo se vratili tako rano? Boginja ima koncert na Trsatu i nadam se pjevat će nam “Vilu”. Buran i bogat vikend. Na vagu sam stao u strahu, pokazuje 65.

Muzej u Novom, Ivan Mažuranić
  

drifter_i @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagList
Index.hr
Nema zapisa.